Razvedene majke i trudnice ćute i trpe nepravdu

Žene su najčešće ugrožene na poslu, u porodilištima, ili u ostvarivanju prava na alimentaciju, ali zbog straha retko prijavljuju diskriminaciju.

Pokazalo je to dvadesetogodišnje iskustvo Fondacije ''Udružene žene''. Najveći broj žena, koje od njih zatraže besplatnu pravnu pomoć, već na startu kažu da se ne usuđuju da tuže poslodavca, bivšeg supruga, zdravstvenu ustanovu ili drugog kršioca prava, tako da je manevarski prostor za akciju vrlo sužen.

Kako bi ohrabrile žene da se suprotstave diskriminaciji, aktivistkinje organizuju tribine u selima i gradskim mesnim zajednicama, s ciljem da što više građanki upoznaju sa slučajevima koje su obrađivali i tako im pokažu da u borbi protiv nepravde da nisu same.

-Za mnoge žene, na primer, posao u banci je san, ali nama je prijavljeno da jedna banka od mladih zaposlenica traži da potpišu da pet do deset godina neće ostati u drugom stanju. To je očigledno kršenje zakona, ali radnice ne žele da ih prijave inspekciji ili tuže, strahujući od otkaza – kaže Lana Jajčević, pravna savetnica u Fondaciji.

Navodi i primer teško dokazive diskriminacije mlade majke, radnice u jednom trgovačkom preduzeću. Nakon drugog porodiljskog odsustva ona je vraćena na posao, ali ne na poziciju magacionerke, za šta ima školsku spremu i što je radila pre trudnoće, nego na posao čistačice, dok je magacioner ostao mladić, koji je primljen kao „zamena za trudnicu“.

- Odmah po njenom povratku počelo se pričati o novoj sistematizaciji, po kojoj će radno mesto čistačice biti ukinuto, tako da će ova radnica, sa dvoje male dece, ostati bez posla – kaže Lana Jajčević.

Iskustva pokazuju žene ne trpe nepravdu samo na radnom mestu, nego i u socijalnim i zdravstvenim službama, pa čak i na ulici i u saobraćaju. Žene sa invaliditetom su među najčešćim žrtvama višestruke diskriminacije.

- One vrlo lako prepoznaju diskriminaciju po osnovu invaliditeta, ali ne i diskriminaciju po osnovu roda, odnosno zašto što su žene - kaže aktivistkinja Gorica Ivić.

Nada Golubović, predsednica „Udruženih žena“ ističe da je diskriminacija u porodilištu jedan od najskrivenijih ali i najbezobzirnijih oblika kršenja zakona.

Žene su u porodilištima diskriminisane na osnovu socijalnog porekla, imovinskog stanja i društvenog statusa, ili narodski rečeno: kako će se prema porodilji ponašati osoblje u rađaoni, zavisi od toga čija je ona žena, koliko je sama uticajna i koliko je spremna da plati mito – kaže Golubovićeva.

Pravna savetnica Zvijezdana Marković kaže da na tribinama ukazuju da Zakon o zabrani diskriminacije, zasnovan na evropskim standardima, nudi ženama brojne mogućnosti da se suprotstave nepravdi, ali da se te mogućnosti retko koriste. Najčešći razlog za nereagovanje je strah od otkaza ili druge vrste odmazde, jer se žene žrtve diskriminacije osećaju nezaštićeno.

Dubravka Vujinović Božić, psihologinja i aktivistkinja u Udruženju DRIP, kaže da je strah ponekad toliko snažan, da žene moraju odustati od bitke za pravdu, kako bi sačuvale mentalno zdravlje.

- To je pogotovo problem za trudnice i porodilje, koje su vrlo osetljive - kaže ona.

Posebno ugrožena kategorija su i razvedene majke, kojima zakon ne priznaje status samohranog roditelja, iako to one, faktički, jesu.

-Istraživanja su pokazala da razvedeni očevi u 90 odsto slučajeva ne plaćaju alimentaciju. Mnogi su u stanju da učine svašta, pa čak i da, u dogovoru sa svojim poslodavcem, daju otkaz i pređu na rad na crno, samo da bi izbegli obaveze prema svojoj deci - kaže Nada Golubović.

Uz sva ova iskustva, aktivistkinje ističu da su žene u RS u daleko povoljnijoj poziciji od žena u Federaciji BiH, gde čak i porodiljske naknade zavise od toga u kojem kantonu majka živi.

Feministkinje na selu

U sklopu programa „Jednakost za sve“, Fondacija Udružene žene će u banjalučkim mesnim zajednicama i javnim ustanovama RS održati devet javnih tribina o zaštiti žena od diskriminacije. Do sada su aktivistkinje posetile dve gradske mesne zajednice i MZ Verići, a planiraju i posetu selima Kola i Krupa na Vrbasu.

– U Verićima je odziv žena bio izuzetan, a i inače žene sa sela su mnogo više zainteresovane za unapređenje svog položaja, nego što se obično misli – kaže voditeljica programa Gorica Ivić.

PIŠE: Milkica Milojević, EuroBlic

Tagovi: